Nadzorna ploča | Novi post | Postavke | Uredi izgled | Uredi HTML | Uredi komentare | Odjava | Scribd

Priča o velikoj igri - 8.dio

Novi igrač

Dok je ravnica žamorila, sve je to ispod majčina krila
promatralo jedno srce malo. I njemu je do igre s drugima stalo.
Dva sjajna oka tužna su bila dok ga je majka nježno tješila.
"Milo moje, ne tuguj, ne plači, oni su ipak od tebe jači.
Još si premali da s njima bi bio, u takvom trku bi se ozlijedio."

To malo srce prepuno sjete, Percem ga zovu jer još je dijete.
I kako tugu njegovu umanjiti kad i on bi k'o drugi želio biti...
Jedino on je još tako mali i u igru ga nikad nisu zvali.

Pognute glave u šetnju krene. Malo pomalo do livade skrene
pa stane baš tamo kraj drveta dva gdje lopta se dokotrljala.
Tužno ju gleda to maleno biće, kad začuje Tina da iz daljine viče:
"'Ajde, mali, loptu nam vrati! I ostani tu pa je opet uhvati!"

Percu duša zatitra od sreće. Prvi je put da ga potjerat neće!
Zadatak u igri i njemu su dali i nema veze što zovu ga "mali"
kad istina to je, i sam to znade. Na posao sad se zdušno dade.
Hvata loptu da u igru je vrati. I sam bi se mogao igračem zvati.
I sve se odvijalo dobro, po planu. Puno je radosti u ovom danu.

No, u jednom trenutku nešto se zbilo: Perca je baš sad zasvrbilo krilo!
I dok lopta prema njemu kroz zrak pleše, on raširi krilo da se počeše.
I mjesto da prođe putanjom svojom, lopta se sudari s malim nojom.
Što li će sad Mišo mu reći jer stao je na put njegovoj sreći?
Smijeh se prolomi. Mišo se ljuti. Perce pognute glave šuti.
Čeka da kazna ga Mišina stigne. No odjednom Perce glavu digne
jer čuo je uzvik u svoju slavu, a Mišo je sada pognuo glavu.
"Bravo Perce!" svi mu kliču. "Dobaci loptu!" radosno viču.
"Pokušaj opet!" hrabri ga Bela. I Lili doskakuće do njega, vesela.
Lavice male bodre ga čilo, pjesmom slave Percovo krilo.
A Perce je među dva drveta stao i sa smiješkom na licu lopte je hvatao.

I evo, ovo je sad prava zbilja, s novim igračem smo došli do cilja.
Kad sve se skupi i dobro zbroji, ovako vam stvar s igrom stoji:

Igrači tjeraju loptu po polju. Onaj tko ima priliku bolju
treba ostvarit pogodak svoj. No spriječit u tome treba ga noj
protivnik koji mu loptu otima i gleda da i on priliku ima
kraj drugih igrača u polju proći, pred oči vratata s loptom doći
što čuva liniju kod drveta dva. U ovom se sastoji igra sva:
Lopta mora tu liniju prijeći!
To ovisi o vještini i sreći
igrača što puca i vratara što brani - svatko se bori na svojoj strani.
Pogodak, koji će golom se zvati, svaki će igrač pokušati dati.

A da sve to samo igra ostane, netko bi trebao pazit sa strane.
Zato još trebaju suca tri - bit će to mladi lavići.
A Lili i Bela, da im ozare lice, bit će glasne navijačice.

Pravila tu su, ekipa za pet, pa nek se igra zove - nojomet!

...a što se zatim zbilo, hmm...saznat ćete se uskoro...

©2008 Sandrine









Što je prije biloPriče za djecuNovi nastavak

Priča o velikoj igri - 7.dio

Traži se smisao igre

Mladi su nojevi već na broju, na livadi počinju igru svoju.
Veselo društvo trči i skače, a lopta se vrti sve brže i jače.
I lavići mladi do livade došli, u trku za loptom i oni su pošli.

Žirafa sve to gleda gleda sa kata u društvu ptica cijeloga jata.
"Smiješne li slike!" čudi se ona, pa upita svoga prijatelja slona
koji se kupa u obližnjoj bari "Što, kume, veliš na ove stvari?"
A slon joj kaže "Surle mi moje, svakakve sudbe životinje spoje,
al' još vidio nisam nešto ovako! Samo da ne krene naopako!"

Stiže i majmun, sjeda na granu. Već pomalo tijesno u ptičjem je stanu.
Cereka se on, iza uha se češka. "Ja moram reći, prava je greška
što samo trče po livadi toj. Igra mora imati smisao svoj!"
Čule su to i brze gazele. I one bi nešto reći htjele.
I gnuovi stižu dati svoj glas. Nastade graja u tili čas.
Svatko svoj prijedlog za igru ima. Neki bi se pridružili nojevima.
Drugi bi ipak sve to sa strane gledali s neke višlje grane.
Neka nova u zraku je vibra - svima je zgodna nojeva igra.

No dok se smisao igre gradi, što naša ekipica radi?
Dok je za loptom trčao Bere na put mu je slučajno stao Jere.
On loptu gurne na drugu stranu i svi za njom trčati stanu.
Na drugoj je strani Šime bio, pa je sav u čudu loptu odbio
točno do mjesta gdje stajao je Mate. Lopta odskoči...dalje već znate.
Na mjestu gdje lopta je konačno pala prava je bitka zbog nje nastala.
Svatko je htio da loptu ima, pa jedan ju drugome noju otima.
Pletu se noge, sudaraju glave u želji da loptu kod sebe zaustave.

Nad veselom livadom sunce se smije, pa od radosti sve jače grije.
Vjetrić se zabrine - ah, što da radi da situaciju malo ohladi?
Pa je na sunce puhati stao jer se velike vrućine prepao,
da se ne bi požar užario i cijelu igru pokvario.
No kako je morao puhati jače, njegovi dašci loptu zakvače
baš u trenu kad ju svom snagom, u brzom trku livadom,
napuca Tonči. Lopta poleti. Sasvim na kraju livade sleti
i prođe između drveta dva što tamo su stajala.

"Haaaa...." čuo se samo čuđenja zvuk jer je u trenu nastao muk.
I sam je Tonči u čudu bio što je loptu tako udario.
"Daj da ja probam!" Ante se javi pa se zatrči po mekoj travi,
udari i on punom snagom... Ideja se svima učini dragom
pa bi svi htjeli okušat sreću i tko će slavu odnijeti veću.
I tako, eto, sa puno žara, smisao sam se od sebe stvara.

...a što je dalje bilo, čitajte u sljedećem nastavku...

©2008 Sandrine








Što je prije biloPriče za djecuNovi nastavak

Postanite heroji Legograda

Jeste li kao klinci sanjali da ćete jednoga dana biti važne osobe? Osobe koje će spašavati ljude u nevolji. Policajci, vatrogasci, liječnici, piloti... I vaši klinci sada možda maštaju o istome. Pa evo, okušajte se u raznim zadacima koji od vas traže spremnost, brzinu i snalažljivost. Spasite Legograd! Nudim vam još jednu igricu za djecu, mame, tate i sve ostale koji su nekad (a možda i sada još uvijek) htjeli biti heroji.







Club Penguin Igrice Mastermind

Svečano "puštanje u promet" novoga izdanja

Konačno!!!
Sve izgleda baš kako sam zamišljala još prije nego sam pokrenula ovaj blog. No, koji god predložak bloga sam gledala, svaki je onako...dvodimenzionalni, kao papir. Moj mlađi sin je dao jako dobru usporedbu rekavši jednom "Mama, ovo je kao rola wc-papira, stalno ga odmotavaš i sve je duži!"
Ta njegova rečenica me mučila i mučila, vrag mi nije dao mira. Vidjeli ste da sam do sada već dva puta mijenjala izgled, pokušavajući dobiti "ono nešto". Slučajno sam, čitajući neke druge blogove, naišla na blog koji je bio baš sve ono što sam ja željela. "Dakle moguće je!" pomislila sam sva puna nade i volje da naučim nešto novo.
Krenula sam u istraživanje, prosjedila sate i sate kopajući po internetu, prisjećajući se školskih dana jer ovako nešto mi ne bi smjelo biti potpuno strano, zbog ovakvih sam stvari i išla u tu školu, i odlučila da je krajnje vrijeme da nakon 18 godina koliko je prošlo od mature (majko mila, zar već toliko???) uključim mozak i počnem upotrebljavati ono što sam tada naučila. Zbilja krajnje vrijeme, zar ne?
Rezultat je tu, pred vama. Nema više "odmotavanja wc papira". Sve je na "klik". Što god želite pogledati pregledno je razdvojeno na menu-baru iz kojeg se dalje, kao u knjizi, otvaraju razni sadržaji u kojima su ispisani naslovi svih postova ovoga bloga i sve što je potrebno je jedan "klik" na naslov kojeg odaberete. Tako jednostavno i uredno. I brže.
"Samo te molim, nemoj o nogometu pisati na rozom papiru!" bila je molba mojih sinova.
Hm, zbilja nije fora...ali pozadina ostaje, bar neko vrijeme, jer me čini veselijom, razigranijom. Uostalom "travnata"je, a nogomet se igra na travi. Paše i uz recepte jer mogu zamišljati da sam na pikniku. Uostalom, ovo su boje koje volim i s kojima se osjećam ugodno, toplo, u dobrom društvu.
Pridružite se i vi! Čeka vas zabava, dobra klopa i životne sitnice.
coloriage Gif AnimesGif Tes amis preferes Diddl2 coloriage Gif AnimesGif Tes amis preferes Diddl6

©2008 Sandrine








Prethodna pričaNaše pričeNova priča

Postanite pingvini!

Zamislite da ste pingvin! Oko vas bjelina snijega, ledene sante plutaju morem, hladnoća ledi krv u žilama, a oko vas se gegaju gomile pingvina kao što ste i vi. Nimalo zanimljivo, sigurno ste pomislili. Da samo znate kako se varate!
Sigurno vam nije palo na pamet da i pingvini imaju bogati društveni život.
Pokrenite igricu, stvorite svog pingvina i uživajte u blagodatima pingvinskog života.

Hm,hm, trebala bih napomenuti da je ovo igrica za djecu od 3 godine na više, da su pravila točno određena da bi djeca bila što sigurnija i da se zapravo prijavljuju putem roditeljskoga e-maila, pa tako roditelji imaju dobar uvid u ono što djeca rade.
No igrica je toliko zarazna da nisam mogla odoliti, pa sam tako i ja postala pingvin!




Games at Miniclip.com - Club Penguin
Club Penguin

Make friends and play games in wonderland that is Club Penguin.

Play this free game now!!








Blox forever Igrice LegoCity

Mojoj noni

Najljepša slastica na našem stolu ovoga Uskrsa bila je Eier liker torta. Već samo ime torte odaje tajnu njenog glavnog sastojka, domaći eier liker, kojeg me još davno naučila pripremati moja nona Marija. Upravo zato ovu tortu posvećujem njoj, mojoj dragoj noni...

...ušla si kroz Vrata Raja u zagrljaj onima koje si zauvijek voljela i sada zajedno s njima čekaš dan kad ćemo se opet sresti...


©2008 Sandrine








Prethodna pričaNaše pričeNova priča

Kruh naš svagdašnji

ili kako sam razmazila svoju djecu, a i dragoga...

Kad sam bila klinka, jedna od mojih i sestrinih obaveza bila je svakog jutra (osim možda vikendom) otići u lokalnu trgovinu i kupiti kruh, mlijeko i još ponešto. I to je bilo sasvim normalno i meni i ostaloj djeci iz ulice, a i šire. Nešto što su djeca obavljala. Moj je stariji sin već par godina u toj dobi kad je takva obaveza normalna. Još malo pa će i mlađi biti dovoljno odrastao da može sam do dućana, udaljenog samo minutu od kuće. No svakog jutra moram posebno naglašavati da se ode po kruh i često ratovati oko toga, kao da tražim da se iskopa kanal oko dvorišta. I onda dobijem odgovor “Ali nama se više sviđa kruh kojega ti ispečeš!”
Pa si pomislim što mi je bilo kad sam im prvi put ispekla kruh, je li mi to bilo potrebno, ali tko mi je kriv.
Tako je bilo i prošloga vikenda. Moje su lijenčine zalegle pred tv i gledale crtiće. Bilo mi ih je žao ometati u toliko važnoj aktivnosti. Pa sam prionula na posao. I zamijesila kruh.



Kako se bliže dani Uskrsa, mnoge domaćice kreću u razne krušne i slastičarske avanture, u nastojanju da razvesele svoje ukućane i da pokažu svoje umijeće. Tako ću i ja. Već sad imam popis svega što će se naći na našem blagdanskom stolu, no o tome ću drugom prilikom. Sad moram smislit kako u sve uključiti i klince, a da ne počupam kosu od muke i da svi budemo zadovoljni i zaposleni. Lani smo zajedno bojali jaja. Bilo ih je svakakvih, ali gušt mi je bio kad su baki i noni pokazivali ona koja su bila njihovih ruku djelo. Već su prošli tjedan počeli smišljati motive i tehnike ukrašavanja ovogodišnjih pisanica, a spremaju se i kolače raditi – naravno one koji se baziraju na mljevenim keksima, bez pečenja. Tako su za Silvestrovo njih dvojica napravili rum-kockice, u koje im je “pobjeglo” malo više ruma nego što je trebalo, ali nikome to nije predstavljalo baš nikakvu smetnju. Samo je bilo malo veselije nego inače (hehe).
Veliki tjedan je počeo. Vrijeme da polako zasučemo rukave...

©2008 Sandrine








NatragNaše pričeNova priča

Priče za djecu

1. Priča o velikoj igri - priča u 16 nastavaka



2. Osmjeh malog anđela
3. Vrabac i Strašilo
4. Čemu služi matematika
5. Kako prolazi dan
6. U mom dvorištu
7. Tiho jutrom jesen kaplje
8. Zubato sunce
9. Majčina pjesma

©2008-2009 Sandrine

Priča o velikoj igri - 6.dio

Početak novoga doba

Rikne lav. Trenutak je stig'o. Svoju desnu šapu je dig'o.
"Čujte me sad! Ja, kralj Toma, staroga roda, časnoga doma,
riječ svoju dajem jer tako valja, vi ste me birali za svoga kralja.
I kunem se sad, tako mi časti, da od moje šape nitko neće pasti,
da štitit ću svakog tko zaštitu treba, al' tko se ogriješi, sudit ću njega!
Zločinac svaki s ove ravnice bit će prognan nemilice!
Neću dozvolit da ikog se tlači, da misli netko da od drugih je jači.
Al' nek se znade: svi neka brane ovu ravnicu s obiljem hrane
jer ona je naša istinska mati i svima će nama jednako dati
sve što treba da živimo bolje. Budite uvijek dobre volje
prema svom susjedu, bratu svome. Riječ je to vašega kralja Tome!"

Svi stanu klicat u isti čas i slavit kralja u jedan glas.
Slavilo tog se cijeloga dana, a uvečer svak' pođe do svoga stana
na počinak pun spokoja, mira, uz glazbu što vjetrić u krošnji svira.
Prekrila noć je cijelu ravnicu, zaspaše svi s osmjehom na licu.
I zvjezdice noćas sjajnije sjaje, i mjesec više svjetlosti daje,
njegova je zraka sjajna i meka,k'o da se izlila zdjela srebrnog mlijeka...
(psssst...tiše budi, da se nitko ne probudi...)

zzzzzzz...to jedna je dosadna muha sjela lavu baš pored uha.
Zujum zuji, zujom se čudi što se lav još ne budi...
...Budi?! Zar već je dan?!? Lav naglo prekine san.
A takve je lijepe snove snio, da je na sočnoj livadi bio,
livadom srebrni potok je tek'o...
Ma je'l ono netko spominjao mlijeko?!

Dosta je bilo o slatkim snima! Lav se protegne, zijevne, glavom zaklima,
protare oči i tada spazi tu pored grma, na samoj stazi
cijelu obitelj kraljevu čeka zdjela prepuna mirisnog mlijeka,
od drveta izdubljena, od bivolice napunjena...

Lavići slasno mljackat su stali. (Ah, još im nismo imena dali!)
Djevojčice dvije, Lili i Bela i tri dječaka, živahna, vesela
Marko i Zvonko i mali Drago, lavu su Tomi najveće blago.
Svaku će njihovu ispunit želju i uživat u njihovoj sreći i veselju.
E, u tome baš i leži kvaka, jer upravo Tomina ljubav jaka
pomaknut će s točke ovu priču i odvest nas pravo k slavnome otkriću.

...a što je dalje bilo, pričekajte sljedeći nastavak...

©2008 Sandrine








Što je prije bilo Priče za djecu Novi nastavak

Priča o velikoj igri -5.dio

Kraljevski savez

Osvane zora novoga dana. Jutarnja slika bez ikakvih mana.
Sunčeve zrake tjeraju snove, krenuti treba u pobjede nove.
Da ne nabrajam opet tko što radi i tko se kakvim doručkom sladi
okreni natrag tri-četiri lista jer svakoga jutra priča je ista.
Navika to je njihova stara. No ovdje se neka nova priča stvara.

Osjećaj nasta potpuno nov kad lav krene s djecom u lov.
Životinje trče, uzmiču one, ali se lava baš i ne klone.
Češka se lav, u čudu gleda "Opet tu nema nikakvog reda.
Ja sam lav strašni, bojte se mene!" Na to se jedna zebra okrene:
"Štovani kralju, zastani malo, i nama je svima do reda stalo.
No jedna je stvar ovdje točna. Livada divna je, zelena, sočna,
ukusna trava, ma probaj samo. Mi ionako već sve znamo!
A ovo je naša najveća želja: da imamo kralja prijatelja."

Čudi se lav, da l' dobro čuje. Kakve li stvari ta zebra kuje?
Da l' svi su s neba na glavu pali kad su pred lava tako mirno stali?
A zebra kratko rzne, zanjišti. Odakle zna što lava tišti?
Pita se lav i češka grivu "A možda ona i nije u krivu..."
Napetost traje k'o godina dugo. Što sada lavu preostaje drugo
nego se složit i dat joj šapu. "Pravi si, lave, skidam ti kapu!"
nosorog veli kad sve to čuje "Ovdje te svaka životinja štuje.
Pravedni vladar ti nama budi, svaki zločin pametno sudi.
Vjeruj u slogu i ljubav našu i ponekad pođi s nama na pašu.
Budi prijatelj svoga naroda na ponos i slavu svojega roda.
Za djecu svoju ti se ne brini - dosta je hrane u ovoj divljini,
svi ćeno brinut da im ništa ne fali. Mi smo, eto, svoju riječ dali."

Svi su na okupu klimali glavom. Novi su pakt sklopili s lavom.
To savez je vjere u život bolji, složen od riječi svima po volji.

...a što je lav smislio, čitajte u sljedećem nastavku...

©2008 Sandrine








Što je prije bilo Priče za djecu Novi nastavak

Sportski susreti

Nedavno, sredinom travnja, su održani sportski susreti vrtićaraca naše općine.
Bez puno priče, pogledajte kako je bilo:




Svi su bili pobjednici! Sva su djeca zaslužila medalje i pehare. Rezultati nisu bili previše važni. Važan je bio osmjeh na njihovim licima!

©2008 Sandrine








Pogled uatrag Pogledaj me Pogledaj me opet

Priča o velikoj igri-4.dio

Tajna se otkriva

Lava odjednom volja prođe i natrag do grma svoga pođe.
Pokrije njušku debelom grivom da razmisli što je pošlo po krivom.
No nešto je drugo istina živa. Lav jednu tajnu u sebi skriva.
I ne bi se možda ni sada otkrilo da nije te lude igre bilo.

Žirafi je rekao leptir plavi kad su bili kod vrapca na kavi:
"Ja ću ti reći, istina je prava, lavu od mesa draža je trava!"
Žirafa će na to "Ma odakle znaš?" "Vidio jesam preksinoć baš
dok na lavljem grmu odmarah krila, ovakva je slika tamo bila:
kraj lava leži gomila mesa što trebalo bit je delikatesa;
lav ponjuši malo pa okrene glavu i ode na livadu pasti travu!
Kad svi već pozaspu on na pašu ide, ne želi da ga životinje vide!"


Javi se nosorog s kata niže "I ja sam jednom prišao bliže
al' siguran nisam sto posto bio jer mi se vid malo zamaglio.
Lav neće meso čak ni da kuša!". Žirafa sve to pozorno sluša.
"Al' zašto on ipak u lov na nas ide?" "Ma to ti je samo da lavići vide.
U lov ih vodi da nauči mlade kako to pravo lavovi rade
i da ne pokvari hranidben lanac..."

"Stari je lav vegetarijanac!" -
brže od munje vijest se pronese. Vjetar ju u svaki grmak odnese.
ravnica cijela šapće o tome, no ipak će svatko ostat pri svome
da lava s oprezom gledati treba jer on je kralj zemlje i neba
tu nad ravnicom. A kralja se štuje. I neka svatko dobro čuje
da tako je bilo i vazda će biti jer lav svih u ravnici štiti
od stranaca raznih što tuda prođu. Lav ih otjera pa više ne dođu.
Al što bi bilo da to se sazna? Opasnost bi ovdje zavladala razna.
I zato smisliše ideju sjajnu: svi će čuvati lavovu tajnu!


Sumrak se spusti. Pada noć. Večeras će mirno svi na počinak poć.
Na drugu će stranu okrenuti glavu da ne vide livadu gdje lav pase travu.
Da ne bi lavu neugodno bilo što se njegovu tajnu otkrilo.
I da ga sutra s poštovanjem pozdrave svi na svjetlu danjem.

...a što se dalje zbilo saznajte sljedećeg vikenda...

©2008 Sandrine

(osim slika)






Što je prije bilo Priče za djecu Novi nastavak

 

Sandrine's 3 columns templates