Nadzorna ploča | Novi post | Postavke | Uredi izgled | Uredi HTML | Uredi komentare | Odjava | Scribd

Ljetno kuhanje iliti kako uštediti vrijeme i novac



Ljeto je u zraku. Ljeto je oko nas. Ljeto je u nama.

To najčešće znači da želimo vrijeme provoditi negdje u hladovini, na moru, rijeci, jezeru... Uglavnom, negdje na otvorenome. Isto tako, to znači i da nam po ovakvim vrućinama nije baš najmilije stajati pored štednjaka baš kad je vani najljepše za bućkanje u vodi, pa makar i onoj iz crijeva za polijevanje vrta. A tek dodatno zagrijavanje ionako pretoplog stana, osim ako ne volite da vam klima radi non-stop i guta struju, koja je samo maaalčice poskupjela baš ovoga ljeta.

No, jesti se svejedno mora. I kuhati se ipak mora iako je vruće i divno vani, baš za izletjeti van. I tako vas mami to ljeto, a vi se, k'o za vraga, baš sada morate kuhati u toj vrućini kuhajući! Uh, grozote. ;)

Kako se spasiti od svakodnevog kuhanja ljeti, a da opet jedemo fina jela koje nam ono nudi?
Imate li ledenicu ili kombinirani hladnjak s 2-3 ladice ili police zamrzivača? Ako imate, problem je riješen. Trebaju vam još plastične posudice. Ne zamarajte se i ne trošite novac na neka zvučna imena plastičnoga posuđa. Dobro će vam doći bilo kakva plastika s poklopcem. Evo, može baš i ona od sladoleda kojeg ste sinoć dokrajčili. Ili od svježeg sira. Ma bilo koja! A ako baš nemate nijednu, poslužit će i plastična vrećica, recimo ona za zamrzavanje povrća ili mesa. Treba vam još i neka veeelika posuda, najveća koju imate. Sjećate li se onih velikih zdjela u kojima su naše mame i bake pekle i kuhale pekmez, ajvar, kisele paprike i ostalu zimnicu? Najvjerojatnije ta zdjela stoji negdje zaboravljena i prašnjava u nekom podrumu, ostavi, tavanu. E sad je pravo vrijeme da je probudite iz dugog sna.



Potrebno je još naći dan kad baš niste jako raspoloženi za izvankućne aktivnosti. Možda neki kišni dan zbog kojeg doma umirete od dosade ili "onaj dan u mjesecu" kad ionako niste pretjerano raspoloženi za neki širi oblik komunikacije. ;) Takve dane treba iskoristiti u prave svrhe kako biste ostale dane mogli nesmetano uživati u ljetu.

Pa krenimo!
Što sve možete skuhati u velikim količinama? Prvo što mi pada na pamet u ljetnim danima su paprike - punjene paprike. Kad ih već kuhate, zajedno s njima u toj istoj zdjeli skuhajte i ćuftice pa će i one poprimiti čaroban okus paprika. Neka bude što više umaka jer i njega možete posebno spremiti i upotrijebiti uz neku tjesteninu. Tako ste jednim potezom "sredili" barem 5-6 ručkova. Možete napraviti veću količinu omiljenog gulaša. I salse od rajčica - baš im je sezona. Sataraš. Domaću juhu. Čak i kuhanu rižu možete zamrznuti.



Napravite omiljene okruglice s voćem kojeg uskoro neće biti (ili hoće, ali po višestruko većim cijenama), njoke, štrukle, pa čak i slastice poput štrudle, razne biskvite koje ćete samo ukrasiti prije posluživanja. Razvucite tako ljetne okuse i u zimske dane, a i zimu možete na isti način razvući u ljeto.



Kad ste sve skuhali i pustili da se barem do pola ohladi, (i ako u međuvremenu već niste potamanili veći dio, što se zna dogoditi), razdijelite hranu u pripremljene posude na nekoliko obroka, u količinama doista potrebnim za jedan obrok. Ne zaboravite, uz to vam još treba neki brzinski prilog što je dodatna količina hrane. Ne bojte se da neće biti dovoljno. Razdijeljene porcije dobro zatvorite i pospremite u zamrzivač. Jela od tijesta zamrzavajte na nekoj ravnoj podlozi raspoređene tako da se ne dotiču. Tek kad se zamrznu, pakirajte u vrećice po obrocima. Preostaje vam samo određenog dana kad poželite pojesti nešto već prije pripremljeno, izvaditi iz zamrzivača, zagrijati i kao što sam već napomenula, pripremiti nekakav prilog uz to - kuhani krumpir, tjesteninu, rižu ili neko drugo povrće za čiju pripremu nije potrebno više od pola sata. I sjesti za stol i uživati u finom ručku za koji biste inače potrošili sigurno više od jedan sat.

Koristi su od ovakvih "kuharskih dana" višestruke. U gotovo istom vremenskom roku pripremili ste nekoliko obroka odjednom i time uštedjeli sve ono vrijeme i energiju koja bi vam bila potrebna za pripremanje svakog pojedinačnog obroka. Zamislite samo koliko dana zapravo više ne morate provesti kuhajući! Spasili ste se i od razbijanja glave razmišljajući što danas skuhati. A i račun za plin ili struju, ovisno što vam je energent za kuhanje, biti će manji nego inače. Dobili ste slobodno vrijeme koje možete utrošiti na nešto što volite, za više druženja sa svojom obitelji, za šetnju, odlazak na plažu, u šumu, za uživanje.

A za sve one koje muči koja kilica viška, ovo je zapravo dobra stvar jer su količine hrane točno određene prema raspoloženju šefa kuhinje tog kuharskog dana - pa kad nema više, onda nema i gotovo! Nema onog: "Joj, ma još malo ću..." da bi na kraju to malo postalo zapravo još jedan cio obrok (ovo je iz vlastitog iskustva). :)

Neka vam ljeto protekne u dobrom raspoloženju, zabavi, sa što manje kuhanja, a opet, uz puno dobrih ljetnih delicija!




©2008 Sandrine








Prethodna pričaNaše pričeNova priča

Priča o velikoj igri - 13.dio

Sudbonosni dan

U ranu zoru sunašce milo svoje je sjajne oči otvorilo.
Pogleda dolje prema ravnici što mirno sniva u izmaglici.
Blaženi mir za koji će tren biti sasvim izgubljen.
Nešto se već u daljini čuje - to majmunska dreka odjekuje.
Navijačka horda baš su prava, od njihove dreke više nitko ne spava!
I nekakav topot se čuje sve bliže. To krdo gazela navijati stiže.
A s druge strane prašnjavi dim najavljuje čitav slonovski tim.
Grane su pune ptičjega roda i krokodila prepuna voda.
Zbog velike gužve u lavljem gaju zebre promet reguliraju.
Čak i vodenkonj onako tust gleda kako je promet gust
i stresa glavom do pola u vodi, čudi se "Kuda sve ovo vodi?
Pogledaj samo ludoga svijeta što sve čini zbog nojometa!"
Ma tko je ikad mogao pomisliti da će se nešto ovakvo zbiti?
Do jučer smrtni neprijatelji danas su najbolji prijatelji!

Odjednom muk i grobna tišina. U daljini se diže prašina.
Oštro oko razabrati zna kakva to stiže skupina.
"Evo ih! Evo ih!" šaptom se širi baš kad se sunce u zenitu smiri.
Dolaze nojevi kraljevskog roda, crnoga perja, otmjena hoda,
velikog uma i krvi plave - baš tako žele da ih najave.
Svi su ti crnoperci odreda mrcine velike mrkoga pogleda,
snagatori pravi što hvale se time - opasnost je njima drugo ime!

Kralj je Toma znak dao. Sivoperce je na livadu pozvao.
A kad su stigli ... joj, majko mila, kakva je to samo slika bila!
Kad su sivi kraj crnih stali k'o jad i bijeda su izgledali.
Hrpica perja, nigdje mišića, ma baš kao jadna kržljava bića.
Na sliku takvu lav odmahne glavom: "Teško će sivi ovjenčat se slavom."
Ni sivopercima, vidi se, lako nije. U grudima srce žestoko bije.
No vremena nema za mislit na strah jer slonovi upravo uzeše dah,
kroz surle puhnuše snagom svom i početak oglase svirkom tom.

Dvije ekipe u žestok boj kreću. Tko li će imati bolju sreću?
Da l' crnoperci plave krvi što pod svaku cijenu žele bit prvi?
Il' sivoperci srca vatrenoga da osvjetlaju obraz naroda svoga?
Kotrlja se lopta na sve strane, malo kod jednog pa kod drugog noja stane.
U borbi za loptom perje leti. Tko će kome loptu oteti?
Šutne ju Jere u čistome lobu - crnog vratara pogodi u nogu.
U gledalištu svi se na noge dižu, pjesmu za pjesmom navijačku nižu.
I točkasti leopard na svom brdašcu šapu drži na srdašcu,
sline mu cure, on se veseli, sport za zube mesnati želi.
"Uh..." misli on, a oči se slade "koliko tu ima nojetine mlade!"
I krokodil je tu, cvokoću mu zubi jer i on mladu nojetinu ljubi.
No kraljeva riječ se poštivati mora, obojici to je noćna mora!

Crni igrači se opasno bore, u času priliku za pogodak stvore.
Malome Percu nije lako jer crni zbilja udaraju jako.
Iz tabora crnih prospe se pljesak - Perce je zabio glavu u pijesak!
Bez muke je lopta ušla u gol i srcima sivih zadala bol.
Podrugljivo crni se sivima smiju i ružnu narav svoju ne kriju.
No Lili i Bela uz pomoć Dina sive bodre sa tribina.
Boj se nastavlja. Zebra ludi. Grube napade crnih sudi.
Uskoro opet iz prilike nove crni potapaju sivima snove.

Slonova svirka odmor označi - predahnuti trebaju svi igrači.
A i meni će predah baš dobro leći jer u nastavku očekujem boj još veći...

...uh, a što će biti u drugom poluvremenu, saznat ćete sljedeći put...

©2008 Sandrine








Što je prije biloPriče za djecuNovi nastavak

Priča o velikoj igri - 12.dio

Pripreme u tijeku

Sve življe postaje u lavljem gaju. Sve više se tu životinje okupljaju
da podršku daju mladim nojevima jer važni su dani sada pred njima.
Treninzi traju od jutra do mraka, važna je sad sitnica svaka.
Marko i Zvonko i Drago mali od sudaca sad su treneri postali.
Njihov zadatak nije lak - uigrat treba svaki korak.
Ekipu treba pažljivo složiti, tko će u obrani, a tko u napadu biti.
Već u zoru kreću na zagrijavanje, rastrčavanje, precizno dodavanje.
Vježba se isto i udarac na gol i kako što lakše podnijeti bol
jer znaju da okršaj žestok će biti, da ih crnoperci neće štediti.
I maleni Perce važan će biti - on mora gol svoj braniti.
Lili i Bela, lavice male, posebnu pažnju njemu su dale.

I one moraju spremne biti, navijačku ekipu dobru okupiti.
Dino "The Majmun" što voli se zvati (taj se zna najjače derati)
bit će vođa navijača. Tako su lavice dobile pomagača.
Navijači imaju ulogu važnu igračima dati podršku snažnu,
da ih bodre kada klonu i da ih slave kad su na tronu.
U tom se krije nešto zbilja vrijedno - toliko različiti, a svi su k'o jedno!

I dva slona, Miško i Buba bit će vođe orkestra truba.
Slonovska svirka za uši je raj. Njom će označit početak i kraj.
Ni pauci ne mogu u miru sjesti. Za golove mreže moraju splesti.
Glavni će sudac zebra Ane biti. Na terenu će na igru paziti
da strogo po propisu sve se zbiva. Prugasta zebra glas pravednosti uživa.
Imat će ona i pomoćnike s boka - dvije gazele hitroga skoka.
One će više za tehniku biti jer igra ne smije van polja izlaziti.
Važan zadatak su dobile i ptice - vijest razglasit širom ravnice
da dođu životinje u što većem broju zdušno bodrit ekipu svoju.

Dan za danom ta strka traje. No jedna stvar u svemu nedostaje.
Pauk Krsto što mrežu je pleo nedostatak je jedini vidjeo,
pa se javi lavu: "Kralju moj, evo ti predstavljam problem svoj.
Mrežu sam spleo, njom ću se dičiti, ali kamo ću ja mrežu okačiti?
Na livadi nema drugoga gola!" Na to lav rikne do granice bola:
" Žirafe!!! Amo dođite hitno! Najveću trebam, vrlo je bitno.
Posao važan mora obaviti, na kraj livade gol postaviti."
Javi se tad žirafa Mica (znamo ju već sa gozbe kod ptica):
"Moje su noge čvrste i duge. Ja ću bit gol, nema mi druge."

Problem je riješen, spremno je sve, a sunce šesti put kreće na spavanje...

...a što će biti kad se sunce probudi sedmi put, znat ćete sljedeći put...

©2008 Sandrine








Što je prije biloPriče za djecuNovi nastavak

Djeca stvaraju

Sigurna sam da je vaše oko sokolovo već "snimilo" promjenu na izbornoj traci. Dakle, na redu su noviteti. Opet. Nadam se da će vam se svidjeti.
A zašto noviteti? Pa, evo razloga:
Znate da je školska godina završila (i vrtićka isto) i da klinci na žalost sjede doma dok roditelji rade - naravno, ako nisu te sreće da kao ja, čim dobiju svjedodžbu u ruke, nestanu u vidu magle kod neke rodbine, po mogućnosti što dalje od kuće, i da ih nema do one večeri kad se trebaju pripremiti za prvi dan nove školske godine. I kako se mom starijem jako svidio moj blog, poželio je i on slično. No ja se s tim baš ne slažem. Vidjeli ste da sam počela objavljivati njegove školske radove. Činim to jer mislim da su ti radovi zaista vrijedni pažnje šireg čitateljstva. Ne mislim to samo zato jer mi je sin, već zato što su neki od tih radova pronašli svoje mjesto na raznim školskim natjecanjima, uz odlične uspjehe ( hehe, mamin sinek :) ). No kako se zna desiti da ja nemam uvijek dovoljno vremena, a on ga sada ima na pretek, dala sam mu zadatak da sam iz bilježnica prepisuje te svoje radove. ALI... naravno, uvijek neko ali...nekako mi se nije svidjela ideja dati mu administratorska ovlaštenja na OVOME blogu, čisto zato da mi nešto ne sprčka, odlučila sam "Školsku bilježnicu" napraviti kao posebnu stranicu - nek' dijete piše!


I kad sam sve to tako fino smislila i napravila, sve s njim dogovorila i napravila stranicu po njegovom guštu, iza mojih leđa se začuo se pomalo uvrijeđen glasić:
"A moji radovi? Njemu si napravila stranicu za njegove radove, a moje nitko neće vidjeti..." bio je žalostan moj 5 i pol godišnjak.
"Hm, zbilja nije fer." - pomislila sam. I odluka je pala u par sekundi. Posjela sam ga na koljena i u par minuta smo "nacrtali" pozadinu "Slikopisanke", još jedne stranice na kojoj će se naći sve one stvarčice koje jedan vrtićarac zna napraviti. Skener je već u pogonu da uredno skenira pregršt lijepih crteža koje ćete tu pronalaziti.


Eto, tako je ovaj blog dobio dva nova odjeljka, a ja dva sretna poljupca!

©2008 Sandrine








Prethodna pričaNaše pričeNova priča

 

Sandrine's 3 columns templates