Nadzorna ploča | Novi post | Postavke | Uredi izgled | Uredi HTML | Uredi komentare | Odjava | Scribd

Austrija 0:1 Hrvatska



Došao je i taj dan. Pripreme su završene. Pjesmu, onu glavnu, najljepšu, pjevamo na sav glas (upomoć, grlo me boli za krepat, al moram pjevat), sva oprema je na nama, trubice nam probijaju uši, ali nije teško kad se zna zbog čega sve to. I spuštamo se prema centru grada. Tamo pratimo utakmicu.
Oduševljenje već u četvrtoj minuti. Odjekuju trube, petarde i razdragani uzvici. Malo se ljutimo na suca, ali KMJM (prosto je pa samo kratice). Eto, i to ste dočekali od mene. No nervoza je veća kako tekma odmiče - ta lopta mora da je podmićena, nikako da skrene tamo gdje treba! Ma KJJM - opet prostote. I tako smo malo nervozni, ali najviše sretni, dočekali kraj. POBJEDA!!!!
Iako zapravo ne volim jedanaesterce jer to mi jednostavno nije to, ovaj put mi nije nimalo krivo. E baš neka je bio taj jedanaesterac, samo zbog onog suca koji se u nekoliko važnih trenutaka pravio blesav - ništa ne vidim, ništa ne čujem. Hm...ma KMJM! Bitno je da naši vatreni imaju tri boda!


©2008 Sandrine








Prethodna pričaNaše pričeNova priča

1 komentara:

family kaže...

Mi smo još uvijek premali da bismo išli na neko grupno gledanje i navijanje, ali smo zato jednako dobro i glasno navijali doma. A imali smo i dobru zamjenu na stadionu u Beču - moga brata, koji repku prati po cijelom starom kontinentu. Sad šta o tome misli njegova žena, koja redovito ostaje tada sama sa dvoje sitne djece... ali već se žena i navikla!
U boj!
Pozdrav sa Viškova!

 

Sandrine's 3 columns templates