Nadzorna ploča | Novi post | Postavke | Uredi izgled | Uredi HTML | Uredi komentare | Odjava | Scribd

Zima počinje u punome sjaju!

"ZVRRVVRVRVR!" - začula se dosadna zvonjava iz dnevne sobe.
"ZVRRVVRVRVR!" - odzvanja negdje u daljini...daleko od mog svijeta snova u kojima mi je tako lijepo toplo i mekano, u kojem mi ne pada na pamet da bi bilo kako drugačije moglo biti.
"ZVRRVVRVRVR!" - jednostavno ne prestaje! I tek sam taj treći put konačno čula da to zvoni telefon i da najvjerojatnije neće prestati. Nešto sam promrmljala sebi u bradu i teškom se mukom izvukla iz topline kreveta.
Naravno, majka moja nema mira u ovako rano subotnje jutro i baš mi sad mora nešto reći.
- Dobro jutro! - iznenađujuće vedro će ona. Ah, sigurno je zbog sekinog rođendana već sad vesela (iako, seka je u metropoli...)- Što radiš?
O, koje pitanje!!! Pa valjda jedino što želim raditi u subotu rano ujutro...
- Rano? - ona će - Pa ti ćeš baš sve propustiti! Pa sigurno i klinci spavaju?! A ni prozore još nisi otvorila, ha?
Pitanja su me definitivno zbunila jer logično je ako spavam da su prozori zatvoreni, da klinci još spavaju (dobro, to baš i nije na tom popisu logičnosti tako često)... ali propustiti? Što to imam propustiti? Pa čestitat ću seki kad se svi razbudimo.
- Ma ne to! Daj samo malo otvori vrata.
- Koja vrata?
- Uh, koja...pa ulazna!
Pa nije valjda da je došla k meni tako rano, razmišljam dok otključavam vrata. Otvaram pospano žmirkajući dok me ona preko telefona obavještava da je ionako već 9.
Odjednom se ispred mene otvorila predivna ledena bjelina, a iz mog grla se otegao dugi vrisak iznenađenja i sreće


- Snijeeeeeg!!! Aaaaaaaaa!!! Isuse koliko ga je!
U trenu su se pored mene stvorila dva pospanca i svi troje onako bosi i u piđamama smo izletili u debeli, mekani snježni pokrivač na našoj terasi - i još brže uletili natrag u kuću, dok se moja majka grohotom smijala s druge strane žice.
Našoj sreći nije bilo kraja! Zadnji put je ovoliko snijega bilo prije 5 godina.
Uslijedilo je brzinsko kopanje po ormarima u potrazi za odjećom za snijeg koja nam već godinama nije trebala. Na doručak nitko nije niti pomišljao. Ma ni na ručak! Najbitnije je bilo što prije izletiti van i što dulje tamo ostati. I tek tada smo shvatili da je jedan član obitelji samo prebacio deku preko glave i ostao u toplome krevetu -
- Samo se vi idite smrzavat! Ja ostajem tu na toplome, s prozora gledat vas troje budala na takvom minusu. Na pamet mi ne pada da izlazim van!
Eh, tatko, tatko, ma nemaš ti pojma koji su to gušti! Neka štipa i sibirski minus, ali ja prva ne propuštam guštat se na snijegu. A k tome još i pada i "vrti se u letu", baš kako kaže pjesmica koju sam naučila još davno, davno, dok sam bila klinka.
Padaj, padaj

D. Basrak

Padaj, padaj, snježiću,

vrti se u letu

samo nemoj nosić moj uzeti za metu.

Padaj, padaj, snježiću,

bešumno se kreći

kapu složi bijelom snješku

da bude još veći.


Sjetili su se klinci i starih sanjki u nekom kutu, pa su ih izvukli na snijeg. Pa je krenulo marširanje uzbrdo radi par sekundi spusta...

I tako satima! A susjedi, oni malo stariji u koje se i ja mogu ubrojiti, sakupili su se pred jednom garažom na čašici kuhanoga vina uz domaće čvarke. Zanimljivo kako ovakve situacije probude neki osjećaj zajedništva i radosti među ljudima. A zatim su krenule akcije raščišćavanja bijelih nakupina pred vratima, što pojedinačno, što (više) zajedničkim snagama, netko više, netko manje - jer trebalo je nešto ostaviti i za sutradan! Da se dječica mogu igrati u snijegu...

Kako je samo prijala šalica toploga čaja na ovoj hladnoći! Jer unatoč suncu, "grijao" nas je minus...

Sanjke su dobro poslužile, red je da malo odmore. Ali samo malo! Jer zima je tek počela. Valjda će pasti još malo snijega do proljeća...

A meni se baterije pune od ovoga prizora...ali fotiću se baterija dobro ispraznila!

I dok smo mi tako imali vikend neočekivano dobre zabave, neki su se mrštili i mrmljali razne riječi koje baš i nisu za dječje uši... Za sve njih pronašla sam nešto da izliječe svoju mrzovolju:

©2008-2009 Sandrine








Prethodna priča
Naše priče
Nova priča

0 komentara:

 

Sandrine's 3 columns templates