Sandrine's: Škola pred vratima

Bili smo na liječničkom pregledu. Onome za upis u prvi razred osnovne škole. Gledam svog Kikolinca i razmišljam....pa zar je taj klinac već toliko narastao?!? A kao da je jučer bilo kad sam onaj mali smotuljak pelena nosala po rukama i gugutala praveći najblesavije face koje jedna mama može napraviti. Pa pelene su bile teže od njega samoga! A sad, još nas samo jedno ljeto dijeli od školskih klupa. Vrijeme leti. Ah, a tek ovaj stariji...već je pravi mangup, friški pubertetlija od 12 i pol godina! Pa kad je pak on dosegao moju visinu?!? I cipele veličine 40?!? Kako smiješno izgleda moja noga br. 37 u njegovoj tenisici! Čudan je to osjećaj kad te dijete preraste...
Ali, vratimo se mi na mog još malo pa školarca. Što je on do sada, u ovih 6 i pol godina naučio? Hajdemo redom, počnimo od higijene. Dečko se sam umiva i pere zube, no češljanje pred ogledalom još mu pomalo zadaje muke zbog obratne slike. Tuširanje je još uvijek pod mojim nadzorom, no sve više ja u kupaoni služim samo za ukras, čini mi se. Samostalno se oblači i odabire odjeću. Isto je i sa obuvanjem. Ono što još nije naučio je vezanje vezica na cipelama. Iskreno rečeno nismo se baš niti trudili oko toga jer je obuću do sada većinom imao sa čičak trakom. Brine se o svojoj sobi, sam posprema krevet, svoje police s igračkama (pod uvjetom da je raspoložen za pospremanje jer inače....nije mu to omiljena aktivnost). Zna također pospremiti odjeću u ormar i to lijepo rasporeditit po policama kamo koji komad pripada. U kuhinji sam priprema stol za objed i posprema nakon objeda. Pomaže i pri pospremanju manjih komada posuđa i pribora za jelo nakon pranja. Za stolom pravilno drži pribor za jelo i koristi se nožem i vilicom potpuno samostalno. Čak i jednostavniji doručak više nije uvijek moja briga. Zna si sam odrezati krišku kruha i lijepo namazati neki namaz, natočiti si čašu mlijeka i nakon jela sve uredno vratiti u hladnjak i u sudoper. Htio bi on i salamu rezati na mesoreznici, ali to mu još uvijek ne dozvoljavam. Pa i ja "iskusna" sam se neki dan fino porezala!
A sad malo o njegovim intelektualnim sposobnostima. Još pred dvije godine naučio je čitati. Lani je naučio i pisati štampana slova. Htio je on i više od toga ali nije mi se svidila ta ideja jer što će onda raditi u prvom razredu... umirati od dosade?
Klinac raspolaže rječnikom gotovo odrasloga čovjeka i često me zapanji svojim izrazima koje ponekad niti meni ne bi pale na pamet. Čita vrlo tečno i brzo. Najveći mu je ponos što je upravo zbog toga baš on čitao pismo Djedu Božićnjaku na vrtićkoj priredbi prošloga Božića. Zna sastaviti i kraću priču koristeći i složenije rečenice. U tekstu ima dosta opisa, pa i dijaloga. Naravno, gramatika tu još nije toliko važna, ali smisleno i sadržajno je na nivou učenika trećeg, četvrtog razreda. Niti matematika mu nije nepoznanica. Uz to što zna brojati do, kako on kaže, 399, zna te iste brojeve i napisati i pročitati i to ne samo do 399 već i puno veće. Zbrajanje i oduzimanje do 20 nije mu nikakav problem. Sad se već zanima i za množenje i dijeljenje, ali ja mu kažem da ima sasvim dovoljno vremena za naučiti to u školi. Vidim već sada da mu ni strani jezici nisu sasvim strani. Razumije jednostavnije engleske riječi najviše zahvaljujući internetu i crtanim filmovima. Kompjuterom se zna služiti gotovo jednako kao i ja, čak je i za pisanje na tipkovnici pomalo počeo koristiti obje ruke.
Puno je toga naučio promatrajući starijeg brata i slušajući ga dok uči. Naravno, i vrtić je tu odigrao veliku ulogu, pogotovo na području znanja o prirodi i društvu. Najviše mi se sviđa što se u vrtiću dosta pažnje posvetilo ekološkom osvješćivanju djece, pa tako doma imam pravog malog ekološko-sanitarnog inspektora.

Dosta je sada o tome što moj predškolac zna, ima nešto što nikako ne zna. Nikako mu ne ide u glavu da za vrijeme crtanja, pisanja, čitanja i sličnih aktivnosti, guza treba biti zaljepljena za stolicu. On to uspijeva prvih desetak minuta, a onda kreće pravi mali akrobatski show! Jedino su mu ruke tamo gdje u tom trenutku trebaju biti, a ostali dijelovi tijela su posvuda. Ponekad se sasvim nesvjesno cijeli popne na stol. Ako crta na podu, tijelo mu se nađe u svim mogućim i nemogućim položajima i izmjeni sve strane svijeta u samo nekoliko minuta. Jednostavno ne zna biti miran. I još nešto - ne zna šutjeti. Postoji ovdje kod nas jedna izreka za takve: da nema usta, rit bi mu pričala! I tako po cijele dane. Dok ne zaspi. A pogotovo kad osjeti da je umoran i da mu se počinje spavati. E tad me izludi. U toj velikoj borbi protiv sna, u nastojanju da ne zaspi, zadnjim atomima snage pretvara se u pravoga vraga. Ja se samo pitam do kad će to tako.

A što je bilo na liječničkom pregledu i što nas još očekuje?
-Mjerenje visine i težine,
-stanje usne šupljine (broj zuba, izmjena mliječnih trajnima...)
-provjera vida čitanjem slova s udaljenost naizmjence jednim pa drugim okom, te sposobnosti fokusiranja i razlikovanja boja (sjećate li se onih brojeva u kružićima u bojama?),
-crtanje kao iskaz emocija,
-praćenje niza od nekoliko znakova,
-ravnoteža (praćenje linije i skakutanje na jednoj nozi) i orijentacija lijevo-desno, napred-iza, suprotne strane,
-prepoznavanje dijelova tijela,
-pravilan izgovor svih glasova i složenijih glasovnih sklopova (kao npr. riječi slikarstvo, usporedba...)
i još dosta toga.

Zapravo, sve što trebate znati i što bi vas moglo zanimati o upisu u osnovnu školu, o tome zadovoljava li vaše dijete sve što se od njega kao prvašića očekuje, o propisima i zakonima, možete naći na stranici Agencije za odgoj i obrazovanje (klikni na sličicu) i downloadati.

Grupica stručnjaka Agencije za odgoj i obrazovanje osmislila je ovaj priručnik namijenjen pedagozima koji bi našu djecu trebali "procijeniti", a u njemu se nalaze i obrasci po kojima će vaše dijete biti testirano prije upisa u osnovnu školu. Tu ćete pronaći čak i detaljne karakteristike šestogodišnjaka i sedmogodišnjaka koje su me u najmanju ruku zapanjile. Ravnajući se po tim karakteristikama, mi još moramo naučiti vezati vezice na cipelama, koturati se i klizati, voziti bicikl bez pomoćnih kotačića, hvatati loptu jednom rukom, zatim preskakanje užeta nam nije baš jaka strana, a i plivanje bi još trebalo popraviti... To mi sve izgleda kao da su ta djeca već pri rođenju trebala biti Supermeni! A tko je nas pitao znamo li sve to?

Ono što mi se u tom priručniku posebno svidjelo je zanimljivi odjeljak pri kraju priručnika koji nas roditelje upućuje kako i što treba raditi da bi djeca bila u svakom smislu dobro razvijena, savjete kako pomoći djetetu s određenim poteškoćama kao što su hiperaktivnost i deficit pažnje, poremećaji vida i sluha, poteškoće u govoru, poremećaji ophođenja, nedovoljna razvijenost, ali i što učiniti s djetetom koje je proživjelo veći stres.

Svima kojima klinci kreću u prvi razred osnovne škole želim puno strpljenja, ljubavi i zabave u školskim danima!