Tako se pjevalo sinoć nakon utakmice! Gradom su odjekivale sirene automobila, trubile navijačke trube, vijorile se zastave, cijeli je grad bio prekriven crvenim i bijelim kockicama. Slavilo se dugo, slavila se čak i utakmica između Poljske i Austrije, zbog onog zadnjeg gola u sudačkoj nadoknadi koji je tog trenutka bio kao još jedan gol za Hrvatsku.
Mislila sam da ću ovu svima nam važnu utakmicu pratiti u društvu velikog broja navijača, negdje u centru grada sa svojom obitelji, baš kao i onu prošlu. No sasvim neočekivano i iznenadno, naša se predutakmična euforija pretvorila u ružan san koji je mogao završiti u najgoroj mogućoj varijanti. Na sreću, bili smo baš u pravo vrijeme na pravome mjestu i na kraju smo ipak slavili.
Netko ovako:
a netko ovako (ono tužno lice je baš zbog ovoga):
Bolničke su sobe, iako pune, bile živahne i u njima bolest nije stanovala u tim trenucima. I tu se disalo za kockastu ekipu tamo u Klagenfurtu i navijalo se kao da smo svi tamo. Svi su tv-prijemnici bili uključeni. Živo se pratila i komentirala svaka akcija i svi smo s nestrpljenjem čekali sučev zvižduk. I nikome nije bilo važno zbog čega je baš tu gdje je. O tome se razmišljalo kasnije.
Svoj toj dragoj dječici želim što brže ozdravljenje i da sljedeću utakmicu gledaju u nekom veselijem okruženju.
Slavlje se nastavilo i danas, pogotovo u našem vrtiću. Klinci su već ujutro pod "punom ratnom spremom" napravili pravi dar-mar! Jadne tete! Ma neka, nek' se dječica vesele!
A vi, dragi roditelji, nađete li se u situaciji da vam dijete naoko bez ikakvoga razloga počne oticati i uz to se pojavljuju i crvenilo i plikovi, nemojte čekati da to samo prođe, osobito ako je zahvaćeno područje usta i/ili vrata. Obavezno se javite liječniku koji će pratiti razvoj događaja i na vrijeme poduzeti potrebne mjere.I pokušajte se prisjetiti svih detalja o tome što je dijete radilo, jelo i pilo u zadnjih 24 sata. Tako ćete izbjeći neugodne situacije, nimalo bezopasne, baš kao što smo i mi moguću tragediju ipak zamijenili slavljem.
Ah, da, petak je, trinaesti...
jeste li dobro zavezali cipele? Pazite da ne prolazite ispod skele, zaključajte vrata stana i zatvorite prozore. Ne prolijevajte vodu iza ponoći...sutra je subota, četrnaesti...
©2008 Sandrine
| Prethodna priča | Naše priče | Nova priča |
3 komentara:
Robin hou želimo brzo ozdravljenje i još brži povratak kući!
A u vrtiću će u ponedjeljak biti repriza, slikat ćemo ih zajedno, pa će valjda jedna od nas uspjeti spasiti slike :-)
lijepi pozdravi za ovaj doista srcem pisan blog čitamo se
family
hvala na dobrim željama, prenešene su! A repriza? Ma neće to bit samo repriza nego i priprema za Poljsku!!! Izgleda da mi je memorija bila prepuna pa se slike nisu spremale.
herring gull - to mora da je negdje iz Švedske! Nekako mi vikinški zvuči :)! Kad god dođeš, dobro dođeš, sve je na ovom blogu pisano srcem, a tako će i ostati, jer većina napisanoga je za moju, a i drugu dječicu. Pa kako onda drugačije pisati nego srcem! Drago mi je da ima čitatelja i tako daleko!
Objavi komentar