U malenom gaju
tamo na kraju
baš pored zida,
u dvorištu mom
i godine ove,
proljetos rano
ježić i ježica
sagradiše dom.
Ježica mila
gnijezdo je svila
od lišća, granja
i vlati trave,
pa za vrućine,
dok dan ne mine,
odmaraju u njem'
bodljikave glave.
Šumarkom se kreću,
u paru šeću,
ljubazno ježić
utire put,
prati ga dama
u haljini s bodljama,
na glavi joj šešir -
- maslačak žut.
Vidim ih tako
kad krenu polako
u ljetni suton
u pohod svoj,
čujem ih noću
kad ježić dragoj
u vrtu mom pjeva
ljubavni poj.
A krajem ljeta
sa njima šeta
i ježinčad mlada,
ljupka su sva!
U malenom gaju
u dvorištu mome
sretno živi
obitelj ježeva.
©2008-2009 Sandrine
Prethodna priča | Priče za djecu | Nova priča |
2 komentara:
U ljubavi ima mjesta za sve, pa i za one sa bodljama :)
Tako je! A da tek vidiš kako je beba ježek presladak! Stavit ću i te slike. Neku večer smo se igrali i slikali i malo ga izgnjavili na sat vremena. Naravno, vratili smo ga mami i tati nakon što smo se dobro upoznali :)
Objavi komentar