Baka Milka, Turopoljka, imala je veliki utjecaj na moj današnji način kuhanja. Mnoga jela iz moje kuhinje potječu upravo od nje. Većinu onoga što danas kuham naučila sam gledajući baku pored njenog šporeta na drva, s rupcem na glavi, fertunom na sebi i s kuhačom u ruci. Voljela je ona kad bih se ja motala oko nje dok je na drvenoj dasci mijesila i stvarala čarolije od tijesta i raznih nadjeva. Voljela sam i ja kad bi mi ona rekla da joj mogu pomoći mijesiti tijesto ili bar polizati zdjelu, netom ispražnjenu, u kojoj je namjerno ostavljala malo nadjeva koji se „nikako nije dao na žlicu“…
Jelo koje sam osobito voljela, njeni su fanjki. Jako mi je drago što i moja obitelj uživa u tom jelu baš kao i ja. Eh, da baka Milka vidi moje fanjke, bila bi ponosna…
Evo ih, kao uspomena na nju…
©2008 Sandrine
| Prethodna priča | Naše priče | Nova priča |
1 komentara:
Divan tekst o baki Milki i fanjkima. Ponosila bi se i ona time. jer lijepo i plemenito je čuvati uspomene.
Objavi komentar