Za početak, ovo sam ja. Zapravo, ovako moj mlađi sin misli da ja izgledam, odnosno, mislio je prije otprilike pola godine. On jako voli crtati i sad je, s nešto više od pet godina, ipak malo usavršio tehniku, pa pretpostavljam da bih sada možda malo ljepše ispala na slici. No, on je sad u fazi crtanja prijevoznih sredstava, stambenih objekata, geografskih karata i ljudi koji u rukama drže razne alate i njima nešto rade. Ali ni to nije sve, kako bi se reklo...stvar je u tome što je u tih pola godine toliko napredovao u crtanju da se to obavezno mora obaviti u paintu, a ne klasično, bojicom po papiru. Ah, ta današnja djeca...pošalješ ga crtati, a on odgovara "Evo, samo da uključim komp, a mislim da će mi i nešto sa interneta trebati, samo da znaš, mama..."
Mislite da je stariji bolji? Tek što je navršio jedanaest, razmišlja o tome kako će jednog dana biti arhitekt...zlato mamino...ali mu već sada jako treba komp i internet da skupi svo potrebno znanje. Pa se svako malo izvlači da mu treba za školu, u stilu "rekla je profesorica". No ja sam pametna mama (hm hm), pa ne nasjednem baš svaki put. Ma, nije meni krivo, klinac je teški odlikaš, trenutno u fazi županijskih i državnih natjecanja iz matematike, geografije i hrvatskoga, ali bi mi ipak mrvicu draže bilo da zgrabi loptu ili bicikl, da podere hlače na koljenima, da malo ogrebe laktove kao što sam ja to nekad davno činila (joj, kad se sjetim sebe u tim godinama, pada mi mrak na oči kao mojoj mami tada).
A moj gospodin čovjek, i njemu pada mrak na oči kad vidi da sjedam za komp, jer zna jadan da satima neću mrdnut od ekrana i da će opet morati sam grijati krevet...baš sam zločesta. I sad mi je, k'o za vraga, još palo na pamet uređivati blog.
Pitate se sigurno što će biti na ovom blogu. Bit će sve ono što volim raditi. A kao što piše tamo negdje sa strane, nakon moje obitelji, kuharske majstorije su moja velika ljubav, baš kao i priče i pjesmice za djecu, pa priroda i životinje i sve vezano uz to. Bit će tu svega, dobrih recepata isključivo u mojoj produkciji, vezanih slika, jer što skuham to i zabilježim fotićem, zanimljivih pričica i svega što jedna mama kao ja voli raditi za svoju dječicu. A bit će tu i raznih uradaka moje dječice, zaslužili su to.
Eto, za danas je dosta. Sad idem i ja konačno malo ugrijati krevet. Laku noć svima!
©2008 Sandrine
| Natrag - nema, ovo je početak! | Naše priče | Nova priča |
1 komentara:
Hej Sandrine..Hvala ti za Komentar..i sretno sa bloganjem..jedva cekma tvoje majstorije.. :)
Objavi komentar