Djeca i računalo

Već sam negdje u prvome postu spomenula kako su moji klinci prilično aktivni kad je riječ o računalima. U školskoj dobi je to sasvim normalna stvar i moj je stariji sin, trenutno u petom razredu, do sada već svašta naučio. Ipak su mu najdraže igrice, no sada više nisu dovoljno zanimljive one koje su pohranjene na disku, već online igrice. No, koliko god to bilo lijepo, ja time baš i nisam previše oduševljena, jer još uvijek ne odobravam slobodan pristup internetu bez mog nadzora nekome tko ima 11 godina. Ipak, kad sam "tu negdje" i kad mogu stvari držati "na oku" naravno je da ću mu dopustiti, no uz prethodno upozorenje da ne klika ništa izvan onih okvira koje već unaprijed zna. Dobra je stvar (za mene, ali ne i za njega) što moj operater ima mogućnost detaljne provjere kada se netko priključio na internet i količinu prenesenih podataka. Tako imam mogućnost vidjeti je li bilo uključivanja na internet u "zabranjeno vrijeme", tj. dok sam ja na poslu, a moj genijalac sam u kući...Dakle, laganje o tome je potpuno neisplativo i on je to shvatio.
No što učiniti kad klinac od 5 i 1/2 godina kaže da mora na internet? Naravno, tu nikako ne dolazi u obzir opcija da nisam u blizini cijelo vrijeme. Čak ni kad zbilja zagusti potreba za odlaskom na wc. Nema šanse. Malac samo to i čeka da bi kliknuo negdje drugdje jer su sličice na ekranu toliko primamljive da se jednostavno moraju kliknuti. Naravno, djetetu koje tako rado upija sve novitete, prstić će jako lako krenuti prema tim sličicama iza kojih se može kriti svašta. Zato sam pronašla nekoliko zanimljivih stranica koje su namijenjene dječjoj zabavi, memorirala ih na svoju početnu stranicu odakle je mom mališanu lako doći do njih, a sve ostalo prati moje budno oko. Usput i ja na taj način sudjelujem u tim igricama, koje ponekad i nisu baš jednostavne, no onda moj 5 i1/2-godišnjak kaže "Joj, mama, baš si smotana, daj da ti ja pokažem!"

Na svu sreću, on je još uvijek u fazi kad mu je crtanje najzanimljiviji oblik zabave. No, uz bojice i flomastere, tu je i Paint. Kad sam mu prije nešto više od godine dana prvi puta pokazala mogućnosti Painta, oduševio se. U početku su njegovi kompjuterski crteži više sličili na razigrani skup boja i oblika, ali je vrlo brzo počeo stvarati "slike koje govore". Ovo su samo neki od njegovih uradaka (mali genijalac već zna čitati i pisati pa sam piše naslove i "zaštićuje" svoje slike od "krađe" upisujući i na njih svoje podatke i sve uredno snima - sam, naravno):

Dobra stvar za mene u cijeloj toj priči je ta da sam od totalnog "tuduma" za računala, kakva sam bila do prije godinu-dvije (dobro, hajde, znala sam ga uključiti i raditi u aplikacijama koje su mi bile potrebne za obavljanje posla, poigrati se i slično), do onoga što bih mogla nazvati sasvim solidnim znanjem, a iz dana u dan naučim i poneku novu stvar, pogotovo u zadnje vrijeme, što je rezultiralo i ovim blogom. Čovjek uči dok je živ, zar ne?!

Moj je zaključak, temeljen na vlastitom iskustvu, da djeci ne treba zabraniti nešto što nama samima nije dovoljno poznato, već se i mi sami trebamo potruditi da to bolje upoznamo kako bismo i svoju djecu mogli pravilno uputiti. Korist je obostrana.

©2008 Sandrine

(osim slika emoticona, slike na slide showu također su obuhvaćene zaštitom)

Natrag

Naše priče

Nova priča