Priča o velikoj igri -5.dio

Kraljevski savez

Osvane zora novoga dana. Jutarnja slika bez ikakvih mana.
Sunčeve zrake tjeraju snove, krenuti treba u pobjede nove.
Da ne nabrajam opet tko što radi i tko se kakvim doručkom sladi
okreni natrag tri-četiri lista jer svakoga jutra priča je ista.
Navika to je njihova stara. No ovdje se neka nova priča stvara.

Osjećaj nasta potpuno nov kad lav krene s djecom u lov.
Životinje trče, uzmiču one, ali se lava baš i ne klone.
Češka se lav, u čudu gleda "Opet tu nema nikakvog reda.
Ja sam lav strašni, bojte se mene!" Na to se jedna zebra okrene:
"Štovani kralju, zastani malo, i nama je svima do reda stalo.
No jedna je stvar ovdje točna. Livada divna je, zelena, sočna,
ukusna trava, ma probaj samo. Mi ionako već sve znamo!
A ovo je naša najveća želja: da imamo kralja prijatelja."

Čudi se lav, da l' dobro čuje. Kakve li stvari ta zebra kuje?
Da l' svi su s neba na glavu pali kad su pred lava tako mirno stali?
A zebra kratko rzne, zanjišti. Odakle zna što lava tišti?
Pita se lav i češka grivu "A možda ona i nije u krivu..."
Napetost traje k'o godina dugo. Što sada lavu preostaje drugo
nego se složit i dat joj šapu. "Pravi si, lave, skidam ti kapu!"
nosorog veli kad sve to čuje "Ovdje te svaka životinja štuje.
Pravedni vladar ti nama budi, svaki zločin pametno sudi.
Vjeruj u slogu i ljubav našu i ponekad pođi s nama na pašu.
Budi prijatelj svoga naroda na ponos i slavu svojega roda.
Za djecu svoju ti se ne brini - dosta je hrane u ovoj divljini,
svi ćeno brinut da im ništa ne fali. Mi smo, eto, svoju riječ dali."

Svi su na okupu klimali glavom. Novi su pakt sklopili s lavom.
To savez je vjere u život bolji, složen od riječi svima po volji.

...a što je lav smislio, čitajte u sljedećem nastavku...

©2008 Sandrine

Što je prije bilo

Priče za djecu

Novi nastavak