Traži se smisao igre
Mladi su nojevi već na broju, na livadi počinju igru svoju.
Veselo društvo trči i skače, a lopta se vrti sve brže i jače.
I lavići mladi do livade došli, u trku za loptom i oni su pošli.
Žirafa sve to gleda gleda sa kata u društvu ptica cijeloga jata.
"Smiješne li slike!" čudi se ona, pa upita svoga prijatelja slona
koji se kupa u obližnjoj bari "Što, kume, veliš na ove stvari?"
A slon joj kaže "Surle mi moje, svakakve sudbe životinje spoje,
al' još vidio nisam nešto ovako! Samo da ne krene naopako!"
Stiže i majmun, sjeda na granu. Već pomalo tijesno u ptičjem je stanu.
Cereka se on, iza uha se češka. "Ja moram reći, prava je greška
što samo trče po livadi toj. Igra mora imati smisao svoj!"
Čule su to i brze gazele. I one bi nešto reći htjele.
I gnuovi stižu dati svoj glas. Nastade graja u tili čas.
Svatko svoj prijedlog za igru ima. Neki bi se pridružili nojevima.
Drugi bi ipak sve to sa strane gledali s neke višlje grane.
Neka nova u zraku je vibra - svima je zgodna nojeva igra.
No dok se smisao igre gradi, što naša ekipica radi?
Dok je za loptom trčao Bere na put mu je slučajno stao Jere.
On loptu gurne na drugu stranu i svi za njom trčati stanu.
Na drugoj je strani Šime bio, pa je sav u čudu loptu odbio
točno do mjesta gdje stajao je Mate. Lopta odskoči...dalje već znate.
Na mjestu gdje lopta je konačno pala prava je bitka zbog nje nastala.
Svatko je htio da loptu ima, pa jedan ju drugome noju otima.
Pletu se noge, sudaraju glave u želji da loptu kod sebe zaustave.
Nad veselom livadom sunce se smije, pa od radosti sve jače grije.
Vjetrić se zabrine - ah, što da radi da situaciju malo ohladi?
Pa je na sunce puhati stao jer se velike vrućine prepao,
da se ne bi požar užario i cijelu igru pokvario.
No kako je morao puhati jače, njegovi dašci loptu zakvače
baš u trenu kad ju svom snagom, u brzom trku livadom,
napuca Tonči. Lopta poleti. Sasvim na kraju livade sleti
i prođe između drveta dva što tamo su stajala.
"Haaaa...." čuo se samo čuđenja zvuk jer je u trenu nastao muk.
I sam je Tonči u čudu bio što je loptu tako udario.
"Daj da ja probam!" Ante se javi pa se zatrči po mekoj travi,
udari i on punom snagom... Ideja se svima učini dragom
pa bi svi htjeli okušat sreću i tko će slavu odnijeti veću.
I tako, eto, sa puno žara, smisao sam se od sebe stvara.
...a što je dalje bilo, čitajte u sljedećem nastavku...
©2008 Sandrine
| Što je prije bilo | Priče za djecu | Novi nastavak |
1 komentara:
jedva cekam nastavak
zdenka
Objavi komentar