Dobar glas daleko se čuje
Prolaze dani u zabavi novoj što sreću je donijela ravnici ovoj.
Tu se sad sasvim drukčije živi, a za to su mladi nojevi krivi.
Životinjski svijet sa smiješkom na licu čuva svoju neobičnu ravnicu.
Prolaze mnogi putnici tuda i čude se kakva je to igra luda
što nojevi je igraju i svi u njoj uživaju...
Vijest se nosi nadaleko i naširoko, mnogo dalje nego što vidi oko,
a zbilja je velika ravnica stara tu negdje blizu Kilimanjara.
Moram vam reći, dragi moji, da i drugi svijet ovdje postoji.
Nekada davno ovaj naš dio nije ovako sretan bio.
Životinjski svijet zna okrutan biti i mnoge bi nas priče mogle rastužiti.
Tu su se našle razne sudbine - onih ostavljenih od svoje rodbine
il' protjeranih zbog tuđe vlasti i moći i onih što slučajno ovdje će doći...
I kako u svakoj nesreći ima sreća, zajednica je ova bivala sve veća
jer ravnica što je do tad mirno snivala i svoje bogato srce skrivala
sasvim je nepoznata bila prije i nitko baš ni slutio nije
da tu može život nastati novi, da tu će se rađati veliki snovi...
Eto, još tad se priča pokrenula, kad je obitelj nojeva krenula
iz svog rodnog kraja, tražiti sreću daleko od zavičaja,
jer svome je rodu izrod bila - siva su pera njihovih krila.
Pravi se noj crnim perom diči, za sive nema mjesta u kraljevskoj priči.
Pa su kraljevski nojevi krvi plave u progonstvo otjerali naše sive glave.
I nitko nije mogao ni pomisliti da će se baš ovakva stvar desiti!
Vijest što se širila iz naše ravnice bila je k'o pljuska u kraljevsko lice!
Crni su nojevi u svome selu ljutito slušali priču veselu
o prijateljstvu, ljubavi, slozi i sreći. Njihov je bijes bio sve veći.
Ne može se tako sive nojeve slaviti, a na crne kraljevske gotovo zaboraviti!
U njihovim se glavama osveta kuje dok se dobar glas nadaleko čuje...
...a kakvu su to osvetu smislili, saznat ćete u sljedećem nastavku...
©2008 Sandrine
| Što je prije bilo | Priče za djecu | Novi nastavak |
0 komentara:
Objavi komentar