Sudbonosni dan
U ranu zoru sunašce milo svoje je sjajne oči otvorilo.
Pogleda dolje prema ravnici što mirno sniva u izmaglici.
Blaženi mir za koji će tren biti sasvim izgubljen.
Nešto se već u daljini čuje - to majmunska dreka odjekuje.
Navijačka horda baš su prava, od njihove dreke više nitko ne spava!
I nekakav topot se čuje sve bliže. To krdo gazela navijati stiže.
A s druge strane prašnjavi dim najavljuje čitav slonovski tim.
Grane su pune ptičjega roda i krokodila prepuna voda.
Zbog velike gužve u lavljem gaju zebre promet reguliraju.
Čak i vodenkonj onako tust gleda kako je promet gust
i stresa glavom do pola u vodi, čudi se "Kuda sve ovo vodi?
Pogledaj samo ludoga svijeta što sve čini zbog nojometa!"
Ma tko je ikad mogao pomisliti da će se nešto ovakvo zbiti?
Do jučer smrtni neprijatelji danas su najbolji prijatelji!
Odjednom muk i grobna tišina. U daljini se diže prašina.
Oštro oko razabrati zna kakva to stiže skupina.
"Evo ih! Evo ih!" šaptom se širi baš kad se sunce u zenitu smiri.
Dolaze nojevi kraljevskog roda, crnoga perja, otmjena hoda,
velikog uma i krvi plave - baš tako žele da ih najave.
Svi su ti crnoperci odreda mrcine velike mrkoga pogleda,
snagatori pravi što hvale se time - opasnost je njima drugo ime!
Kralj je Toma znak dao. Sivoperce je na livadu pozvao.
A kad su stigli ... joj, majko mila, kakva je to samo slika bila!
Kad su sivi kraj crnih stali k'o jad i bijeda su izgledali.
Hrpica perja, nigdje mišića, ma baš kao jadna kržljava bića.
Na sliku takvu lav odmahne glavom: "Teško će sivi ovjenčat se slavom."
Ni sivopercima, vidi se, lako nije. U grudima srce žestoko bije.
No vremena nema za mislit na strah jer slonovi upravo uzeše dah,
kroz surle puhnuše snagom svom i početak oglase svirkom tom.
Dvije ekipe u žestok boj kreću. Tko li će imati bolju sreću?
Da l' crnoperci plave krvi što pod svaku cijenu žele bit prvi?
Il' sivoperci srca vatrenoga da osvjetlaju obraz naroda svoga?
Kotrlja se lopta na sve strane, malo kod jednog pa kod drugog noja stane.
U borbi za loptom perje leti. Tko će kome loptu oteti?
Šutne ju Jere u čistome lobu - crnog vratara pogodi u nogu.
U gledalištu svi se na noge dižu, pjesmu za pjesmom navijačku nižu.
I točkasti leopard na svom brdašcu šapu drži na srdašcu,
sline mu cure, on se veseli, sport za zube mesnati želi.
"Uh..." misli on, a oči se slade "koliko tu ima nojetine mlade!"
I krokodil je tu, cvokoću mu zubi jer i on mladu nojetinu ljubi.
No kraljeva riječ se poštivati mora, obojici to je noćna mora!
Crni igrači se opasno bore, u času priliku za pogodak stvore.
Malome Percu nije lako jer crni zbilja udaraju jako.
Iz tabora crnih prospe se pljesak - Perce je zabio glavu u pijesak!
Bez muke je lopta ušla u gol i srcima sivih zadala bol.
Podrugljivo crni se sivima smiju i ružnu narav svoju ne kriju.
No Lili i Bela uz pomoć Dina sive bodre sa tribina.
Boj se nastavlja. Zebra ludi. Grube napade crnih sudi.
Uskoro opet iz prilike nove crni potapaju sivima snove.
Slonova svirka odmor označi - predahnuti trebaju svi igrači.
A i meni će predah baš dobro leći jer u nastavku očekujem boj još veći...
...uh, a što će biti u drugom poluvremenu, saznat ćete sljedeći put...
©2008 Sandrine
| Što je prije bilo | Priče za djecu | Novi nastavak |
0 komentara:
Objavi komentar