Zadnja minuta
U šesnaestercu odjednom nastade zbrka - crnoperac je iz žestoka trka
opalio sivog kljunom u rebra. "Faul! Faul!" zanjišti zebra.
"Na bijelu točku!" sudac se ljuti. Jedanaesterac u zadnjoj minuti!
Navijači sivih sada se dižu. Urlici sreće tribinom se nižu.
Nad cijelom ravnicom zaori poj: "U boj! U boj za narod svoj!"
Namješta sudac loptu od granja. Sprema se pobjeda o kojoj svak' sanja.
Na loptu će Tonči. Opasna lica smišlja putanju svojega hica.
Gleda vratara pravo u oči. Cimne ga malo i poskoči,
pa udari loptu...
(napeta stanka)
...krene lopta u lagani luk. Nad cijelom ravnicom odjednom muk.
I svi već vide loptu u mreži jer vratar na krivoj strani leži...
Al' što je ovo, ljudi moji?!? Lopta na samoj crti stoji!
Zebra gleda, češka se, čudi, koga vraga sada da sudi...
Crnima na oči pada mrak. Sivi upiru pogled u zrak.
I sunce i oblak gledaju s neba. Zavape srca "Rješenje nam treba!"
Odnekud tada vjetrić doleti, dobrom rješenju on se dosjeti
pa svojim daškom loptu dotakne - lopta se konačno s crte makne.
"Gooool! Gooool!" skaču igrači. "Gooool!" deru se i navijači.
I sve se to u jednoj sekundi zbilo, vjerujte, dobro da je tako bilo.
Od uzbuđenja svima je skočio tlak, k'o bure baruta bio je zrak!
Zebra sudac označi kraj. Sivoperci poletješe u zagrljaj.
Crnima oči stisle se sada "O, gdje ćeš, Bože, tolikog jada!"
Nadmoćni bili su čitavo vrijeme, sijali svuda straha sjeme,
rugali se , smijali, zbijali šale na račun sivog vratara - budale.
Ali na kraju kazna ih stiže i slava sive nojeve diže,
a crni sad mogu gubicu svoju zabit u pijesak - to priliči noju!
Sivi slave. Pjesma se ori. Vatreno srce u njima gori.
Skupile tu se životinje razne. Livade okolo sve su prazne.
Slonovi trube, skaču gazele i zebre njište - svi se vesele.
Krokodil dogega iz blatnjavog jarka, pomisli "Tu je nekakva čarka!"
pa možda zalogaj pronađe koji, al' veseli majmun zube mu broji
i straha nema. Sve je bez reda! Krokodil stoji, u čudu gleda.
Pridruži se i on pjesmi, veselju, a negdje će drugdje utažiti želju.
Vratara Perca na sav glas hvale. Ptice sa grana cvrkutat su stale:
"Nojina ti si sivih krila, čvrsta ti noga uvijek bila!
Vratar si pravi, dobro ti leži, ne bilo lopte u tvojoj mreži!
Srce ti čisto i bistra glava, neka te vječna nosi slava!"
I lav Toma na slavlje stiže. Sa zdjelicom mlijeka zdravicu diže
u čast pobjede sivoga roda na ponos svog životinjskog naroda.
Zvijezde su nebo osule sjajem, noć se spušta nad cijelim krajem,
al' suncu se ne da na spavanje poći - da l' ostat bi smjelo bar ove noći?
Ljutit mjesec sunašce kudi "Sutra u zoru svih probudi!
A sad na počinak, glavu odmori - poslušaj mene, više ne zbori!"
Gunđa mjesec, nešto se ljuti "Zar ove noći nitko ne šuti?
Zar se baš nikom noćas ne spava? Od vaše dreke me već boli glava!
A i vi zvijezde, vragolanke male, što ste se sada smješkati stale?
Ugasite svjetlo! Nek' zavlada mrak! Valjda će to biti dovoljan znak
da spavati treba. Tišinu hoću! Red i mir da vladaju noću!"
...a jesu li konačno otišli na spavanje, pričekajte sljedeći put...
©2008 Sandrine
| Što je prije bilo | Priče za djecu | Novi nastavak |
0 komentara:
Objavi komentar