Čemu služi matematika

Vidio sam jednom brata
da za stolom dugo sjedi.
Sve razmišlja, prste broji, pa se ljuti jer ne vrijedi
to što je napisao.
Sve je lijepo obrisao!
Crvenog je bio lica.
Vidio sam da se muči,
pa sam, htijuć pomoći, upitao što to uči.
Kaže matematika.
Puna glava upitnika!
-A te crte, zavijutci?
-Brojeve se tako piše.
Tu su još i plus i minus da računaš manje, više.
-Zanimljiva nauka!
Čemu služi sva ta muka?

Kako vidim, on se gnjavi,
očito mu nije laka.
Do suza ga nekad tjera. U čemu je onda kvaka?
-Jer se izračunati
jednostavno mora znati!
Kako bi drugačije znao
koliko nas na svijetu ima?
Koliko nam čega treba da nam račun uvijek štima?
Moraš sve pobrojiti,
oduzeti i zbrojiti.
Bez te matematike
ne možeš ni kuću gradit,
niti vozit autobus, ni u vrtu cvijeće sadit.
Za sve treba mjeru znat
i kako ju izračunat.
A i kada pola kruha
u dućanu kupit želiš,
matematikom kruh jedan cijeli na dva dijela ti podijeliš.
Uvijek treba nauk taj:
zbrajaj, množi, oduzimaj!

Tako je to braco meni
slikovito objasnio.
Te sam noći u snovima zbog tog muku mučio.
Brojke me proganjale
i zagrade se klanjale.
Već me sada boli glava
jer na jesen škola kreće.
Matematici se, izgleda, pobjeć moći neće.
Bolje onda učiti
i dobro ju naučiti!
Neće meni takvo nešto
utjerati strah u kosti!
Ja ću kao vitez mačem toga zmaja probosti!
Sve ću od sebe dati.
Ko od šale, sve ću znati!

©2008-2009 Sandrine

Prethodna priča

Priče za djecu

Nova priča