Strašilo strašno strašiti stade,
prestašen vrabac u bijeg se dade,
pa iz visina pogleda dolje
što je to strašno stalo u polje.
Naceren osmijeh od uha do uha,
šešir mu šupalj i pun propuha,
čudan je stvor raširio ruke,
nestalo s polja ptičje buke.
Već je podne, a stvor još stoji.
Pita se vrabac - Zar se ne znoji?
Po toj vrućini i pas bi skap'o,
al ovaj se nije niti pomak'o.
Priđe vrabac jer vidjeti želi
što se taj stvor vrućini veseli.
Čudnim se čudom vrabac čudi -
Kakav je ovo stvor ludi?
Lice mu smiješno od slamnate kože,
noge ima, al hodat ne može.
Na kolcu tankom strašilo stoji,
na vjetru se njiše i ptice broji.
U žito zatim vrabac sleti
da provjeri kakva opasnost tu prijeti,
al' strašilo samo nakrivi glavu
i ostade stajat u istome stavu.
Od smijeha vrabac osta bez daha
i sjedne na šešir bez imalo straha,
pa pozove zatim rodbinu cijelu
i predstavi je novom prijatelju...
©2008-2009 Sandrine
| Prethodna priča | Priče za djecu | Nova priča |
3 komentara:
Slojevita, poučna i lijepo napisana pjesma. Vrabac je spoznao istinu. Strašilo je bilo strašno samo u njegovoj glavi. Mnogi ljudi to ne uspiju u cijelom svom životu :)
Lijepa pjema o strašilu i ptičici (gogoo)
drago mi je da vam se sviđa :)
@dražeN, mnogo toga u životu u stvari nije niti upola strašno kao što na prvi pogled to izgleda, ali isto tako mnogo je ljudi koji će odmah nakom tog prvog pogleda pobjeći od problema niti ne pomislivši na to da bi bilo dobro pogledati možda još jednom, malo pažljivije. Ova pjesmica je napisana za djecu, ali poruka je poslana svima, ne samo djeci, upravo onako kako si ti uočio :))
Objavi komentar