Jutarnji nemir 
Sunce se smješka, vjetrić veseli. U igru se i on uključiti želi
pa loptu ponese i digne frku, al sustižu nojevi loptu u trku.
A onda se sjete i smijat se stanu i udare loptu na drugu stranu
pa za njom trče k'o dvije budale, koliko god su im noge dale.
Sva ta galama lava probudi. On na to riknu: "Šta vam je ljudi?!
U ranu zoru tolika dreka, a postelja još mi topla i meka.
Spavat ne mogu od tolike buke. Pojest ću nekog i skratit muke!"
Lavlja se rika zrakom pronese. Od siline se cijela ravnica zatrese.
Sve ptice polete u istome času. I gnuovi što mirno travu pasu
dadu se sad u žestoku trku, a majmuni naprave još veću zbrku.
I svatko na svoju stranu bježi ne znajuć što lav tako rano već reži.
Samo Jere i Tonči za to ne haju, trčat za loptom uopće ne staju,
ne vide ništa osim te stvari i ništa njima veselje ne kvari.
Tad spaze ih drugi. "Dječurlijo luda! Jeste li baš morali trčati tuda?
Zar nemate mjesta na drugome kraju? Nego baš ovdje u lavljem gaju."
Vidjeli sad ih i lavići smjeli. Nojeva igra njih razveseli.
Lav se smekša. "Neka vam bude, kad ste takve budale lude
pa trčite za tom hrpicom granja k'o da vas netko smrtno ganja!"
Otpuhne lav i repom mahne. Cijela ravnica na to odahne.
Nesta u trenu panike, straha
( jer tu su životinje srca plaha)
No nesta i mira u tren oka jer sunce sad već gleda s visoka.
Svatko se svoga posla hvata. Slon se kupa u kupki od blata.
Prase ga gleda, bradavice broji. Na pješačkom prijelazu zebra stoji.
Majmuna češka njegov kolega. Gepard sve nadzire s obližnjeg brijega.
Koka je biserka jaje snjela. Lisica baš to je za doručak htjela.
Složno skakuću antilope i gazele. Merkati se doručku od buba vesele.
Žirafa proteže dugački vrat, ide u goste na ptičji kat.
Čagljevi psi oko hrane se svade. Majka nojica traži svoje mlade
pa se dere
"Tonči! Jere!
Na doručak, amo! Nemojte da vam ja dolazim tamo!"
Majku se, zna se, slušati mora. Stigoše oni. Al da stvar bude gora,
donijeli oni i loptu od pruća, još im glava od trke vruća.
Cijelo se vrijeme koškaju, cere, dok majka se na njih uzalud dere
"Sram vas bilo kad mirni niste!" Jedva se strpe do zadnje gliste...
...a što se dalje zbilo, saznat ćete u sljedećem nastavku...
Sunce se smješka, vjetrić veseli. U igru se i on uključiti želi
pa loptu ponese i digne frku, al sustižu nojevi loptu u trku.
A onda se sjete i smijat se stanu i udare loptu na drugu stranu
pa za njom trče k'o dvije budale, koliko god su im noge dale.
Sva ta galama lava probudi. On na to riknu: "Šta vam je ljudi?!
U ranu zoru tolika dreka, a postelja još mi topla i meka.
Spavat ne mogu od tolike buke. Pojest ću nekog i skratit muke!"
Lavlja se rika zrakom pronese. Od siline se cijela ravnica zatrese.
Sve ptice polete u istome času. I gnuovi što mirno travu pasu
dadu se sad u žestoku trku, a majmuni naprave još veću zbrku.
I svatko na svoju stranu bježi ne znajuć što lav tako rano već reži.
Samo Jere i Tonči za to ne haju, trčat za loptom uopće ne staju,
ne vide ništa osim te stvari i ništa njima veselje ne kvari.
Tad spaze ih drugi. "Dječurlijo luda! Jeste li baš morali trčati tuda?
Zar nemate mjesta na drugome kraju? Nego baš ovdje u lavljem gaju."
Vidjeli sad ih i lavići smjeli. Nojeva igra njih razveseli.
Lav se smekša. "Neka vam bude, kad ste takve budale lude
pa trčite za tom hrpicom granja k'o da vas netko smrtno ganja!"
Otpuhne lav i repom mahne. Cijela ravnica na to odahne.
Nesta u trenu panike, straha
( jer tu su životinje srca plaha)
No nesta i mira u tren oka jer sunce sad već gleda s visoka.
Svatko se svoga posla hvata. Slon se kupa u kupki od blata.
Prase ga gleda, bradavice broji. Na pješačkom prijelazu zebra stoji.
Majmuna češka njegov kolega. Gepard sve nadzire s obližnjeg brijega.
Koka je biserka jaje snjela. Lisica baš to je za doručak htjela.
Složno skakuću antilope i gazele. Merkati se doručku od buba vesele.
Žirafa proteže dugački vrat, ide u goste na ptičji kat.
Čagljevi psi oko hrane se svade. Majka nojica traži svoje mlade
pa se dere
"Tonči! Jere!
Na doručak, amo! Nemojte da vam ja dolazim tamo!"
Majku se, zna se, slušati mora. Stigoše oni. Al da stvar bude gora,
donijeli oni i loptu od pruća, još im glava od trke vruća.
Cijelo se vrijeme koškaju, cere, dok majka se na njih uzalud dere
"Sram vas bilo kad mirni niste!" Jedva se strpe do zadnje gliste...
...a što se dalje zbilo, saznat ćete u sljedećem nastavku...
©2008 Sandrine
(osim slika)| Što je prije bilo | Priče za djecu | Novi nastavak |
0 komentara:
Objavi komentar