Priča o velikoj igri

Negdje daleko od našega mjesta, gdje kiša nije baš tako česta,
gdje sunce prži da boli glava, gdje rijetko je drveće, pa čak i trava...
E baš tamo, ne tako davno, desi se nešto doista slavno
o čemu pričaju svi psi i mačke i ptice i ribe, pa i plišane igračke.
Životinje sve taj događaj znaju što desi se tamo u dalekom kraju.
Priča je to o vatrenom žaru, o slozi što izbriše mržnju staru,
o sportskome duhu i ljubavi novoj...
Pa, čujte što ima u priči ovoj...

Jutro nad afričkom ravnicom

Zora se budi. Dan se stvara tu negdje blizu Kilimanjara.
Pospano sunce okice tare iznad ravnice velike, stare...
...i vjetrić laki ravnicom piri, igra se travkom, u grmić viri,
povede u igru suhe grane pa ih kotrlja na sve strane,
pokupi usput i vlati par. K'o lopta vam izgleda ova stvar.
Radosno vjetrić s loptom skakuće. Dođoše tako do nojeve kuće.

Sunce se smješka, vjetrić zaustavi. Radi se tu o nojevoj glavi.
Kao da tijelo tri noge ima! Mislio bi da tu nešto ne štima.
I svak tko pozna tu čudnu pticu mora se smijat tom blentavom licu,
jer čas ga vidiš, a čas ga nema. To noj s glavom u pijesku drijema!
Tako i ova dva mlada noja s kojima počinje priča moja
u pijesak zabili svoje glave pa ne vide loptu od granja i trave.

Jeretu lopta nogu okrzne. Ovaj se na to naglo trzne.
Blentave face gleda u čudu gdje vjetrić kotrlja tu stvar ludu.
Do Tončija onda tu stvar odnese, no ovaj samo stražnjicom strese.
Vidio nije što ga to budi pa se na Jereta Tonči srdi:
"Ma di ćeš na me, dat ću ti trisku! Vidiš da toćan glavu u pisku."
"Života mi moga, nisan te taka, nikad se s ovog mista ne maka!
Pogledaj malo ča te to dira!" ne dade Tončiju Jere mira.

Konačno Tonči protegne vrat ( i on je zbilja blentavi svat),
protrese krila da prašinu skine, razgiba noge, koljena svine
i tada ju spazi.....
(gleda u čudu) "Tko je donia stvar tu ludu?
I čemu služi, života ti tvoga?" ...u taj čas mu se pomakla noga
i dotakne loptu čudnoga soja, a ona se vrati do prvoga noja.
Jere od straha nogu pokrene, lopta opet Tončiju krene.
I tada dva noja napokon shvate. "Ti dodaj meni, ja vratit ću na te!"
"Daj se odmakni da bude bolje!"...nastade tako za igru polje.

I naprijed i natrag i bezbroj puta lopta od jednog do drugog luta.
I zabava nasta od trave i granja u srcu ravnice koja još sanja.


...a što se dalje zbilo saznat ćete slijedeći vikend...

©2008 Sandrine

(osim slika)

Priče za djecu

Novi nastavak